Croatian(HR)English (United Kingdom)

Iz novljanske prošlosti

Prof. Franjo Horvat

 

IZ NOVLJANSKE PROŠLOSTI

(predavanje za članove NAD-a, održano u Novskoj 12. ožujka 2016.)

 

Novljansku prošlost možemo podijeliti u tri vremenska razdoblja:

 

Prvo razdoblje – predtursko doba (od prvog pisanog spomena naselja 1334. godine do turske okupacije 1540. godine)

 

Godine 1334. Ivan arhiđakon gorički u Statutima Prvostolnog kaptola zagrebačkog, u popisu župa Zagrebačke biskupije, bilježi u arhiđakonatu Svetačje župu sv. Demetrije u selu Belina.

Belina je srednjovjekovno naselje na području današnje Novske na lokalitetu Staro selo.

U 16. stoljeću dolazi do prodora Turaka Osmanlija na hrvatski teritorij od istoka prema zapadu.

Godine 1532. plemići Svetački za obranu od Osmanlija podižu utvrdu Uy War (mađ. Novi grad ili Novska) na lokalitetu Uklade na kraju današnje Radničke ulice u Novskoj.

Godine 1540. Kristofor II. Svetački bez otpora predaje Turcima svoje utvrde pa tako i onu u Novskoj. Poturčio se (prešao na islam) i zauzvrat dobio pašaluk u Orahovici.

 

Drugo razdoblje – doba turske okupacije (od 1540. do 1691. godine)

 

U ovom se razdoblju drastično smanjuje brojnost stanovništva na novljanskom području – dio je izginuo u borbama s Turcima, većina iselila prema zapadu, a preostali dio se islamizirao.

Kraj oko današnje Novske ostaje opustjelo, gotovo nenaseljeno područje s ostacima naselja i razvalinama građevina.

 

Treće razdoblje – poslijetursko razdoblje (od 1691. godine do danas)

 

Godine 1691. oslobođena je Slavonija od turske okupacije što je ozakonjeno 1699. mirom u Srijemskim Karlovcima.

Nadolazeće 18. stoljeće doba je obnove i izgradnje u Slavoniji kada su udareni temelji današnje Novske. To je vrijeme carice Marije Terezije i cara Josipa II.

Krajiška cesta – planski je građena prometnica koja će povezati Slavoniju na području Vojne krajine (vojnički organiziranog pojasa hrvatskog teritorija prema turskoj Bosni). Provodi se plansko preseljavanje stanovništva iz naselja na obroncima Psunja na novu lokaciju uz Krajišku cestu, pa tako i Starog sela na lokaciju današnje Novske.

Nastaje urbano ustrojstvo Novske u obliku slova T – Krajiška cesta u smjeru istok – zapad te cesta od sjevera prema jugu koja slijedi tok potoka Novljančice.

Uspostavlja se vojna uprava u Novskoj koja postaje sjedište kapetanije.

Doseljava se novo hrvatsko stanovništvo iz gusto naseljenih zapadnih krajeva, ali i veliki broj pravoslavnih Vlaha koji će se u naše vrijeme izjašnjavati kao Srbi u Hrvatskoj.

Tijekom 19. stoljeća doseljavaju: Česi, Slovaci, Ukrajinci, Talijani, Mađari, Nijemci... iz pojedinih dijelova prostrane Habsburške monarhije – pripadnici današnjih nacionalnih manjina.

Crkvena organizacija u 18. stoljeću – Novska od 1691. do 1706. godine pripada župi Kraljeva Velika, od 1706. do 1789. župi Jazavica, a od 1789. je samostalna župa sv. Luke sa sjedištem u Novskoj u kojoj je crkva izgrađena 1755. godine.

Gradski objekti izgrađeni u 18. stoljeću, koji danas uglavnom ne postoje, bile su reprezentativne zgrade javne namjene: zgrada kapetanije (1740.), šumarije (1747.), župnog dvora (1771.), škole (1764.), suda (1777.)...

Naredno, 19. stoljeće obilježava razvojačenje Vojne krajine (od 1872. do 1882. godine) – izvršen je prijelaz s vojne na civilnu upravu. Novska je postala kotarsko mjesto u Požeškoj županiji.

Kroz Novsku prolazi željeznica – 1888. godine pruga Sunja – Novska – Nova Gradiška, a 1897. pruga Novska – Dugo Selo. Kao željezničko čvorište, Novska je otvorila veliku mogućnost zapošljavanja stanovništva na željeznici.

Započinje širenje Novske od stare gradske jezgre prema jugu, prema željezničkoj pruzi.

U stilu historicizma grade se zgrade štedionice (danas zgrada pošte), hotela Knopp te bivše apoteke.

Osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo (1887.).

Na području kulture djeluje Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo Šubić te čitaonica.

U Novskoj je od 1872. do 1878. godine župnik Luka Ilić Oriovčanin, ilirac i prvi povjerenik Matice hrvatske za Novsku, koji se osim svoje svećeničke službe bavio poslom etnologa, arheologa, numizmatičara, povjesničara te je pisao i pjesme.

Godine 1875. u Novskoj se rodio Gjuro Szabo, istaknuti hrvatski muzealac, konzervator i povjesničar.

Naredno, 20. stoljeće obilježava proces industrijalizacije – razvija se drvna industrija (pilane), građevna industrija (ciglane), prerada žita (mlinovi), kasnije i metalna industrija itd.

Izgrađena je 1950. godine i autocesta te je nastavljeno širenje Novske južno od željezničke pruge te spajanje Novske s Bročicama.

Bilježi se doseljavanje u Novsku – iza Prvoga svjetskog rata iz Hrvatskog zagorja, Primorja, Like  i Žumberka, a nakon Drugoga svjetskog rata iz Bosne i Hercegovine.

U Novskoj je 1902. godine rođen Slavko Batušić, književnik, teatrolog i povjesničar umjetnosti.